Hrvatska katolička žena
Nakon osnutka župe “Naše Gospe Kraljice Hrvata” 1951. godine i nakon što je kupljena prva župna crkva, budući da tadašnji prvi župnik don Jure Vrdoljak nije imao drugih pastoralnih suradnika, ubrzo se osjetila potreba za osnivanjem župnih društava.
Jedno od tih skupina pod imenom “Oltarsko Društvo” u koje se je uključilo nekoliko vrijednih župljanki koje su osjetile potrebu da budu pri ruci svome župniku kod uređivanja crkve, kićenja oltara, brige o župnom ruhu i sl. prionulo je tada na rad u župi, i manje ili više djeluje sve do danas. Budući da se tadašnja župna zajednica sastojala od malog broja vjernika, a župa je bila ekonomski u teškom položaju, te aktivne župljanke pokušale su koliko-toliko i materijalno skrbiti pri nabavi župnog inventara, te su se aktivirale u organizaciji župnih slavlja, prodaji kolača, i raznih drugih domaćih specijaliteta, a zarađeni novac poklanjale su župi za pokriće svakodnevnih troškova.
Sakupile su svoje najbolje recepte domaćih poslastica i izdale knjigu koju su ponudile župljanima a prihod darovale u karitativne svrhe.
Nakon dolaska Vlč. Josipa Gjurana u župu 1969. godine, i dolaskom časnih sestara društvo je još više zaživjelo. Župa je dosegla vrhunac svog razvitka početkom sedamdesetih godina, jer se je broj župljana neprestano povećavao useljavanjem mladih hrvatskih obitelji u Kanadu, te je tako rastao i broj članica društva. Prema tadašnjim statistikama društvo je brojilo više od 70 aktivnih članica. Broj članica rastao je sve do ranih 80-tih godina. Zbog vrlo teške situacije u domovini za vijeme komunističkog režima, i ugroženosti domovinske Crkve, tadašnje članice društva osjetile su da nije dovoljno brinuti samo o potrebama u vlastitoj župi, već su marljivo prionule radu kako bi pomogle i domovinskom karitasu. Kako su otada časne sestre uglavnom preuzele dužnost sakristijanki i skrbno brinule o uređenju crkve i svemu što je bilo povezano sa bogoslužjem, a budući da Kanadska Crkva ovakove skupine naziva “Women’s Catholic League,” društvo je početkom 90-tih godina promjenilo ime u “Društvo Hrvatska Katolička Žena”.
S vremenom su one prve članice postale nemoćne zbog poodmaklih godina, (a najveći broj ih je već preselilo u vječnost) te više nisu u mogućnosti aktivno sudjelovati u aktivnostima koje su nekada davno započele i s ponosom vjerno održavale, broj aktivnosti ovog društva znatno se je smanjio. Nažalost mlađe gospođe ne uključuju se u društvo, te se iz godine u godinu osjeća kao da ovo društvo izumire. Taj pad je sve uočljiviji u proteklih 10 godina, jer bez podmladka nema niti opstanka.
Sve do prije 4 godine društvo je ipak održavalo redovite mjesečne sastanke, i podržavano pojedincima ili manjim skupinama uspjevalo djelomično djelovanje na dobro zajednice i karitativnih djelatnosti. Odlaskom časnih sestara iz župne zajednice, gotovo se ništa ne događa na karitativnom planu. Za nadati se je da će povratkom vlč. Josipa Kosa, neke od bivših aktivnosti ponovo zaživjeti, te da će žene koje se osjećaju mlađima i žele iskoristiti svoje talente, osjetiti da sa samo malo zalaganja i darovanog vremena mogu činiti dobra djela koja će biti na ponos zajednici i na pomoć braći u potrebi.
U ime društva: Marica Bradica